Koliko često imate jutarnje rituale maženja sa svojom djecom? Koliko često trčite iz vrtića u školicu jezika ili na trening? Koliko često vam se desi da niste čuli šta je dijete reklo? Koliko često djetetu date telefon ili tablet, da biste završili kafu, poslali mail ili da uzmete 5 minuta za sebe? Na ova i slična pitanja, odgovorite sami za sebe i procijenite da li ste sretni s tim odgovorom.
Unazad nekoliko godina, stručnjaci, ljekari, pedagozi, učitelji i odgajatelji apeluju na roditelje da djeca do 3 godine ne smiju biti izložena ekranima, od 3 do 5 godine preporučuje se ne više od 1 sat dnevno i to sa pauzama. Čitamo tekstove, kolumne, možda i svjedočimo djeci koja trpe posljedice zbog pretjeranog gledanja ekrana, no međutim, i dalje se čini da se stanje ne popravlja. Zašto? Odgovor na ovo pitanje je poprilično složeno i ostaviti ćemo to za neki drugi put, ali hajde da se vratimo na početak ove priče, prolazi li djetinjstvo pored vašeg djeteta?
Nerijetko, u svom radu čujem sljedeće izjave.
„ Neće da jede, pa mu moram dati telefon“, prirodna potreba čovjeka je da jede, čovjek je svaštojed, i ukoliko niste alergični na neku hranu, trebalo bi da jedete raznovrsno. Od najranijeg perioda, kada dijete polako sa majčine hrane prelazi na čvrstu i raznovrsniju hranu, trebamo da učimo dijete da bude svjesno šta jede, kako jede, koliko dugo jede, kako izgleda to što jede. Sam proces hranjenja je senzorni i kognitivni proces, uzima kašikom ili rukom, drži čvrsto, prinosi hranu ustima, osjeti, žvače, proguta. Pri tome, gleda mamu ili tatu kako gestikuliraju dok jede, mmmm njam njam, ukusno je, govore djetetu šta jede i dijete uči. Hranjenje uz telefon, dječijem mozgu pravi distrakciju od svega navedenog, pa sam proces hranjenja dijete ne doživljava, jer je mozak fokusiran na sadržaj sa telefona, pa se onda, prirodno, razvija poremećaj hranjenja, senzorne disfunkcije, poremećaj koordinacije oko ruka, izbjegavanje hrane jer ne zna ni šta jede ni kako jede. Posljedično, imate dijete koje jede samo uz telefon, odnosno dijete kojem je mozak fokusiran na crtani dok vi ubacujete hranu u njega. Dobijate dijete koje ne zna da jede, nema razvijene navike hranjenja i ima tendenciju pretilnosti. Slična situacija je i sa smirivanjem djeteta, ili još gore, uspavljivanjem djeteta uz dječije pjesmice. Zašto? izlaganjem djece telefonima, elektronskim uređajima, tabletima direktno spriječavate dijete da razvija svoje socioemocionalne vještine, dovodi do nemogućnosti da dijete kontroliše svoje emocije te se nerijetko dešavaju izlivi bijesa, frustracije i plača, takođe, korištenje telefona u direktnoj je vezi sa tendencijom da vaše dijete razvije poremećaj pažnje i koncentracije. Korištenje telefona pred spavanje pobuđuje moždane impulse pa tako dijete za vrijeme spavanja nema kvalitetne faze spavanja, nego se često budi, razdražljivo je, nenaspavano i postepeno razvija poremećaj spavanja. Ali tome nije kraj, zbog prevelike izloženosti ekranima, dijete ne razvija govor zato što se njegova komunikacija odvija jednosmjerno, on komunicira gestom i pokretom jednog prsta, dok sadržaj sa druge strane prebrzo daje prevelike stimuluse, zvučne i svjetlosne, koje dječiji mozak ne stiže da obradi te se dešavaju „problemi u obradi“ koje mi vidimo kao nepoželjno ponašanje, tikove, znojenje, izostanak komunikacije i probleme u senzornoj integraciji. Na osnovu svega ovoga, postavlja se pitanje, da li je vrijedno rizikovati uredan razvojni miljokaz vašeg djeteta?
Činjenica jeste da elektronski uređaji ne mogu biti jedini uzrok razvojnih dijagnoza ali u velikoj mjeri su odgovorni za stvaranje teže kliničke slike ili za odstupanja od tipičnog razvojnog miljokaza koja je teško nadoknaditi.
Stoga, dragi roditelji, potrošite malo više vremena da se igrate sa djetetom, malo više strpljenja da uradi samo, malo više kreativnosti u svakodnevnom odrastanju. Potrošite svoje vrijeme na svoje mališane, da ne biste potrošili vrijeme u čekaonicama stručnjaka, dok popravljate ono što telefon pokvari.
Comments are closed